namjera, Pretvorba, Tijek, Usmjera

Koji si ti K* ?

Postoje trenuci u kojima si egu nedodirljiv. To su trenuci u čijem se bivanju, produbljivanju i produljivanju gradi tzv. flow, u nedostatku boljeg prijevoda – tijek. Niz sadašnjih trenutaka u kojim se život odvija ne za tebe, ne od tebe, već kroz tebe. Tijek. Tijek će te dovesti istinskom kreatorstvu – Životu koji si Ti.

Svjesna sam da si do sada naletila na ovaj ili neki sličan oblik fraze: ´Ti si kreator svog života´. I moram priznati da je to jako zgodna fraza, iako vjerujem da se danas koristi kroz krivo razumijevanje, a to je isključivo kroz odnos na misaoni svijet. ( I svjesna sam da ne postoji pravo i krivo. Zbog zanimljive poante posta, budi uz mene još malo!)

Moj problem s tom frazom je isključiva vezanost na toliko popularni zakon privlačenja i taj uzdizani svijet misli. Odnosi se na vizualizacije, metode privlačenja i što god se tu još stigne prodati. Namjera iza ovog bloga mi je upravo izazvati taj status quo cijelog ovog ponekad površnog, samorazvojnog, virtualnog svijeta i ohrabriti te da učiniš isto za sebe. Možda ti i ovaj post na trenutke bude blesav, i to je savršeno u redu. Namjera mi je za sada provesti te kroz četiri stadija duhovnog rasta. Definicije ovih stadija su nastale iz igre na papiru :), ali sam pronašla i istomišljenike, kao što je velečasni Michael Beckwith. (Ako prvi put čuješ za njega, pogledaj njegov kratak video na ovu temu ovdje)

Pokušat ću ti objasniti te faze na svoj, zaigrani način.

Prvi stadij: KONZUMENT

Prvi stadij (prvi je, ne jer je manje ili više bitan od drugih, već je vibracijski najniži i ujedno je temelj od kojeg svatko od nas kreće) je stadij žrtve. Iskustvo u radu s ljudima i kreatorstvo u meni :), naziva ovaj stadij, ove divne ljude KONZUMENTIMA. I ja sam, kao i većina ljudi na ovom svijetu, bila, i još uvijek ponekad mogu biti, KONZUMENT. Zašto? Ovo je stadij u kojem ne stvaraš, već konzumiraš. Bilo da je riječ o ovisnim odnosima, o bilo kojoj fizičkoj ovisnosti ili o upijanju sadžaja poput vijestima, milijun jednom pogledanom motivacijskom videu, pročitanoj knjizi… Dokle god ti ne stvaraš, konzument si. Svijet izlijeva u tebe što god stigne. Da, da – čak i ako konzumiraš pozitivan sadržaj – ne kreiraš. Ne radiš ništa od njega. Samo upijaš kao spužva, umjesto da sjajiš kao svjetlost koja jesi. Mentalitet žrtve je karakterističan za ovaj stadij – Svi su drugi krivi za to što ti se događa, ne ti. Od politike do obitelji. I svi ti oni samo daju valjane razloge da i dalje budeš konzument. Nema odgovornosti. Dok ne otkriješ (većinom kroz motivaciju, jer je to danas mainstream) da ustvari možeš učiniti mnogo toga po pitanju svog života, jer ga ti živiš i jer imaš moć promijeniti ga.

Evo mog iskustva prvog stadija: Moderna depresija. Prije dvije godine sam samo razmišljala kako je to nova, zanimljiva podvrsta depresije. Zove se ´moderna´ jer je učestala u generaciji mladih koji su suočeni s nepronalaskom posla, izoliranjem od društva i općenitoj izgubljenosti i nesigurnosti. Nakon što sam završila fakultet i došla kući, i mene je dobrano ´oprala´. Zašto ovo navodim? Zato jer je za mentalno zdravlje ( i ne govorim ovo samo zato što sam nedavno objavila rad na ovu temu) izuzetno bitno imati dovoljno zaštitnih faktora. Rad, odnosno posao i financijska sigurnost je jedan od njih ( ostali su obitelj, crkva, uključenost u lokalnu zajednicu itd.). Ono što me je ´izvuklo´ je stav i znanje da AKO NE KREIRAM – KONZUMIRAM. I ovaj put u životu to nisam shvaćala površno. A što bi bilo površno shvaćanje toga?

2. stadij – KONTROLOR

Ukratko – KONTROLIRATI SVOJE MISLI NIJE ISTO ŠTO I KREIRATI. Nije isto kontrolirati svaku svoju misao koju osvijestiš, buljiti u vizualizacijske ploče, bljuvati beznačajne afirmacije, praviti se da depresije nema i tjerati se raditi stvari koje ne želiš raditi. To nije isto što i BITI KREATOR. I ovo je razlog zbog kojeg nisam oduševljena motivacijom. I ako ćeš me ikada uhvatiti kako ju koristim, koristit ću ju isključivo i odgovorno za kreiranje mjesta, vremena i prostora za pravu transformaciju. Opet, KONTROLOR je moj naziv za drugi stadij duhovnog razvoja koji je ustvari Manifestacija. Imam osjećaj da se danas ljudima, čim čuju riječ ´manifestacija´ zjenice rašire, usta razjape i samo čuju zveckanje ključeva novih automobila, stanova, miris novca i novih partnera. Živjeti kao KONTROLOR je definitivno moćnije i vibracijski kvalitetnije, ali nije ni frtalj onoga što je biti pravi KREATOR. I ego će te tu vješto nasamariti. Punina života se nalazi iza potpunog opuštanja, pa čak i te moćnosti privlačenja. Ovdje se mnogo ljudi više opeče nego li triumfira. I to samo jer ´ne vide svoje manifestacije!´. I opet su KONZUMENTI. Opet im nešto, netko treba. A kad god ti nešto treba, naći će se netko da ti nešto proda. Kako onda ´nadmudriti´ego? ( Moraš priznati da je beskonačno domišljat – sve za tvoje najveće dobro! 🙂 )

Pretpostavka da će te kontrola svijeta misli učiniti Kreatorom je glupost ega.

3. Stadij: KANAL

Što se dogodi kada zagrebeš ispod same motivacije i manifestacija? Dogodi se nešto magično. Dogodi se da dođeš u kontakt sa svojom dušom i svojom vizijom. A kada si poravnat, osjećaš impulse Inspiracije. Osjećaš da moraš djelovati! Da nešto silno iz tebe želi izaći! Da se nešto želi izroditi iz svog tvog iskustva, iz svih tvojih talenata! Možda ne znaš ni što, ni zašto, ali osjećaš to sve glasnije i glasnije u svojoj nutrini. Prirodno te popušta otpor i dopuštaš Tomu (što god To je) da malo po malo zaživi. Pa kreneš pisati novi blog :), pisati pjesme, raditi origami, plesti, plesati… Život se odjednom događa KROZ tebe. Prirodno ti se ustaje ranije, i ostaje dulje raditi na tome što kreiraš. Ne guraš sebe k tomu, nego te to vuče. Pronalaziš sve lakše i lakše svoj Tijek, tvoj izražaj.

Taj Tijek je ono što će te dovesti do četvrtog stadija. Ne zaboravi ovo, jer je milijun puta jače od bilo koje motivacije:

Postoje trenuci u kojima si egu nedodirljiv. To su trenuci u čijem se bivanju, produbljivanju i produljivanju gradi tzv. flow, u nedostatku boljeg prijevoda- tijek. Niz sadašnjih trenutaka u kojim se život odvija ne za tebe, ne od tebe već kroz tebe. Tijek. Tijek će te dovesti istinskom kreatorstvu: Životu koji si Ti.

TIJEK! Tijek je bio prečac izlaska iz moje moderne depresije. Ne vremenski prečac, već najispunjeniji, najefektivni prečac. Kako sam došla do svog Tijeka? Jednog sam dana odlučila pomoći djevojčici u susjedstvu. Nije joj išla matematika. Pomislila sam: ´Bar ću malo izaći iz kuće, matematika mi je uvijek bila zabavna i laka´ i otišla joj pomoći. Instrukcije nisam naplatila jer nisam mislila da je to nešto posebno. Svaki put me je rad s njom stavljao u moj Tijek. Toliko bi me to razbudilo, razvedrilo, povezalo samu sa sobom… Malo po malo pročulo se da držim instrukcije. Imala sam sve više klinaca s kojima sam radila, a sve manje slobodnog vremena, pa sam se osjećala u redu da ih naplaćujem. Osim što sam se od instrukcija uzdržavala gotovo 2 godine, naučila sam se osnovama rada s klijentima jedan na jedan, i primjeni apsolutno svakog psihološkog (i duhovnog!) trika kojeg bi se sjetila, a klinci su sa mnom ostvarivali nepojmljive uspjehe! Curica s početka priče je sa dvojke na kraju prvog polugodišta išla na natjecanje iz matematike na kraju drugog polugodišta! Sve to zbog slušanja onih tihih, malih impusla u svojoj nutrini i rađenja onoga što volim raditi. A danas? Danas sam plaćena raditi upravo to – voditi druge kroz procese učenja. I brutalno sam dobra u tome! 😀

Vidiš, tek kada si dovoljno dugo radio to što voliš raditi, tako se brzo stavljaš u Tijek, da stvaraš! A kada stvaraš, ne konzumiraš. Ovo je tako bitno da poneseš iz ovog bloga. Iako su ova četiri koraka rasta iskustvo za sebe i apsolutno prelijepi, i jako bitni, postoji prečac. Prečac SVEMU je STVARATI!

Kada stvaraš, ne konzumiraš.

Znam da si upoznata i s onom: ´Motivacija ne traje vječno. Kao ni tuširanje, zato je preporučamo svakodnevno.´ Motivacija će te dovesti samo do jedne točke i prelijepa je na kratko vrijeme. Ja ju ne bih preporučila svakodnevno.

Preporučila bih, prvo sebi a potom i drugima, svakodnevno se poravnati i stvoriti koliko god beznačajnu sitnicu mogu stvoriti i nastaviti stvarati. Bilo što. Koliko god dugo.

A svakoj osobi koja prolazi kroz mentalnu depresiju (ili bilo koju depresiju). Svakoj osobi koja je nezaposlena i ne zna što bi od sebe. Svakoj osobi koja se osjeća paralizirano i beznadno: To stvaranje ne treba biti grandiozno. Znam što znači tupo, isključeno piljiti u strop i ne htjeti ni živjeti. Znam koliko teško je samo razmišljati o količini akcije koju moraš napraviti, a nemaš za nju snage. To tvoje stvaranje može biti mikroskopkih dimenzija i napora. Naizgled skroz beznačajno, čak i glupo. Raspon kreiranja se kreće od bojanja vodenim bojicama, crtanja prstima, rezbarenja figurica od drveta koje nađeš na putu, slaganja oblika od kamenčića, reciklarenja do heklanja, pletenja, snimanja, pisanja, plesanja… KREIRAJ BILO ŠTO, jer dok kreiraš mozak ti je usmjeren na ono što stvaraš, a ego je utišan.

Dok kreiraš:
dok se igraš i dok bivaš,
Egu si nedodriljiva.

Taj Tijek me vodi do 4. stadija:

4. stadij: KREATOR

Biti Kreator znači BIVATI I IGRATI SE. Kreator je samo jedan veliki klinac znatiželjnih očiju i srca uvijek spremna na Igru! 🙂 Kreator živi u srcu. Kreator samo JE. Kreator obožava svoj ego jer je zna da je jedno sa svime, i sve što radi… heh, to nije ni rad. Kreator se Igra.

Osim Tijeka, postoji još nekoliko načina na koje možeš ultra brzo otkriti svoju kreatorsku prirodu i biti Kreator. Otkrit ću ti ih uskoro.

Ti jesi kreator svog života. Nadam se da to nećeš pobrkati s motivacijom. Nadam se da ćeš iskusiti što znači biti Kreator i biti izraz Života.