Svaka moja meditacija do sada se događala na potpuno drugačiji način. Držim se nekih okvirnih smjernica (ništa striktno) i svejedno je svaki put u pitanju drugačije iskustvo. I nemam otpor prema tome. 🙂 A kada smo kod otpora, upravo je on bio lajtmotiv današnje meditacije. Evo kako:
Već neko vrijeme osjećam da nisam baš skroz ´poravnata´/usklađena sa samom sobom i s Izvorom u meni. Vješto sam dozvoljavala Egu da izbjegne tu temu u prijašnjim meditacijama, jer znam da će svejedno izaći na vidjelo kada za to bude pravi trenutak, a i meditacija nije mjesto za napinjanje. Danas je došao i taj trenutak. Naravno, sam od sebe. Bez forsiranja. Osvijestila sam more misli samoosude oko tog ne-poravnanja. Kako me niti jedan od prijašnjih načina meditiranja nije doveo do otpuštanja ovog otpora, a svjesna da rezultat nije cilj meditacije, rekla sam sebi: ´Ok, ne trebam rezultat. Dopustit ću i ovaj Otpor. Bivat ću malo s ovim Otporom.´
I eto ti osobne, iskustvene, duhovne, evolucije. Samo sam malo izmijenila način na koji se vodim kroz meditaciju i uslijedilo je i more otpuštanja. Zvučalo je ovako:
Nije problem to što nisam usklađena. Problem je otpor prema toj neusklađenosti. Samo ću ga osjetiti. – Bety
Nema ništa loše oko neusklađenosti. I ona je savršena. I nije problem što osjećam pritisak oko svega toga. Problem je otpor prema tom pritisku. Otpustit ću taj otpor! Nema ništa loše oko neusklađenosti. I tako dalje… Ili na drugom primjeru: Nije problem što vani pada kiša (vjeruj mi Priroda nije glupa, zna što radi!), problem je otpor prema lošem vremenu. Shvaćaš?
Malo po malo sam samo bivala s tim otporom i osjetila otpuštanje, lakoću i jasnoću – osjetila povezanost.
No, prije nego li se bacim na pravo tumačenje otpora (meditacija je probudila fizičara u meni!) želim ti natipkati da slobodno upotrijebiš ovo i u svojoj meditaciji, ili sjedenju. Iskreno? Ja sjedim na stolcu s jednom nogom preko druge, sklopljenih očiju i ruku iza zatiljka. To je prije sjedenje nego li meditacija. 🙂 Evo, dakle, nekoliko redaka koji te mogu voditi:
- Nije problem što imam milijun i jednu, nerazvrstanu misao. Problem je moj otpor prema njima. (Osjeti taj otpor na kratko.)
- Nije problem što nemam strpljenja za sebe. Problem je moj otpor prema nestrpljenju. (Osjeti taj otpor na kratko.)
- Nije problem što ne mogu biti u trenutku. Problem je moj otpor prema ne bivanju u trenutku. (Osjeti taj otpor na kratko.)
- Nije problem ova krivnja, sram (…). Problem je moj otpor prema toj krivnji, sramu. (Osjeti taj otpor na kratko.)
- …
I promatraj kako se otpor raspršuje. A sada ću ti, na štreberski način, objasniti i zašto. 🙂
Nakon kojih 45min meditiranja, pardon, sjedenja 🙂 (45min je neki moj uobičajeni period nakon kojeg se nakupljeni konstrukti ega rasprše), uslijedio je period naviranja inspiracije. Period utišanog Ega. Period Igre. Ja ga zovem i ´Download´. Upravo tada sam se igrala u mislima domišljatog povezivanja fizikalne veličine električnog otpora i misaonog/duhovnog otpora. Otporom u strujnom krugu se trenutno bave 8. razredi osnovnih škola, a iako svake godine podučavam nekog iz 8. razreda, do sada nisam povezala to gradivo s duhovnošću. Sve do današnje meditacije. ( I onda me pitaju zašto volim to svoje sjedenje? Pa tko se ne voli igrati? 🙂 )
Hajdemo sada na fiziku!
Svakom je trošilu potreban izvor. U strujnom su krugu trošila žaruljice ili npr. bilo koji uređaj u kućanstvu. Za potrebe teksta, žaruljice će biti metafora za nas ljude. Svakako smo tu da bismo sijali. 🙂 A baš kao i svaka žarulja, da bismo svijetlili, moramo biti spojeni na Izvor. U strujnom krugu izvor je baterija/akumulator/gradska mreža napajanja. U ljudskom svijetu/duhovnom iskustvu taj izvor zovemo Bogom. (Ovdje si odaberi svoj rječnik. Ja više nemam otpor prema riječi Bog. A ako ti je bliži pojam Svemir, Svoje više Ja, Beskonačna Inteligencija ili neki četvrti izraz, do kraja teksta praši po njemu. Dogovreno? Okej.)
Dakle, stvorena si da budeš spojena na Boga. E, sad – ponekad je sklopka (zamisli bilo koji prekidač u prostoriji) dignuta, pa je strujni krug otvoren. Njime ne teče struja i niti jedna žaruljica u tom strujnom krugu ne svijetli. Sve dok se ti, ljudska žaruljica :), dovoljno ne opametiš u životu pa shvatiš sljedeće:
- da je tu sklopku dobro spustiti i zatvoriti strujni krug
- da je puno lakše i prirodnije sjati, nego čamiti u tami
- da si stvorena da sjajiš u tami, sebi i drugima na korist.
Da ne zaboravim, tu sklopku, neće nitko drugi spustiti za tebe. Tvoj odnos s Bogom je tvoja odgovornost. Jasno? – Bety
Idemo dalje. Da bi došli do otpora, najprije te moram upoznati sa dvije fizikalne veličine: To su jakost i napon struje.
- Jakost struje je (da prebacim odmah na duhovnost) količina Boga (naboja) koja struji tvojim životom u jedinici vremena. Vrijeme je tu za nas ljude ključno samo za stvaranje momentuma ili popuštanja ega (npr. mojih 45min sjedenja), Bogu vrijeme ne treba.
- Napon struje ili (napetost struje) je razlika električnog potencijala, odnosno koliko se rada/energije može transformirati u druge oblike energije od onog tvog naboja (Boga) u vremenu. Znači, primjenjena duhovnost. Ne koliko mlatiš slamu, već koliko djeluješ iz najvišeg dijela sebe.
Što nas dovodi do OTPORA.
Otpor je fizikalna veličina kojom se opisuje svojstvo tvari da se odupire protjecanju el. struje. Iliti ga: Otpor je duhovna veličina koja opisuje koliko se odupireš svemu što JE.
Primijeti sljedeće – formula za Otpor [R] izgleda ovako:
U fizikalnom smislu to znači da što je veći napon [U], to će rasti i otpor [R]. U duhovnom smislu, to znači potpuno isto. Što više postupaš po svojoj inspiraciji, sve ćeš jasnije i jače čuti, osjetiti i nanjušiti svoj otpor. Što više djeluješ na višoj duhovnoj razini, i otpor će, po prirodi Ega, biti veći. Proporcionalno veći. I to je ok. Treba te nešto i zaustavljati malo, da ne bi eksplodirala od ljubavi! 🙂
Ali ne brini! Otpor je, iz iste formule, obrnuto razmjeran Jakosti! Što je jakost veća – otpor je manji! Što si više spojena na svoj Izvor, otpor je manji! Što si više vremena u danu okružena mislima koje su lake, lijepe, gradive, otpor je manji! Što daješ više razumijevanja, ljubavi, suosjećanja sebi i drugima, otpor je manji! Što više prihvaćaš ( a manje osuđuješ) sebe i druge, otpor je manji…
Je li samo slučajnost što je mjerna jedinica otpora Om [Ω] ? 😀 Osobno ga ne koristim dok sjedim (iako mi se sviđa humor u tome!) i nemam nikakvog otpora ni prema ooooommmmmanju. 😉
Ono što je prelijepo je da i otpora ima samo dok je sklopka spuštena, strujni krug zatvoren i struja teče. Samo je pitanje koliko ćeš sama sebi dozvoliti da iz tebe isijava beskonačan Izvor i da se dalje, kroz tebe, pretvara u druge, korisne oblike energije. Ne zaboravi: Na beskonačni Izvor možeš biti spojena dok je sklopka spuštena i dok Ti, kao fizičko tijelo, ne pregoriš.
Moje iskustvo je da bih prije živjela život punim plućima i pregorila od svetog rada u strujnom krugu života, već sjedila u tami, nekorisna.
Na koje sve načine u svom životu ti smanjuješ svoj otpor? Otpor prema svemu što samo JE? Meditacija (sjedenje) je za mene samo jedan od njih. Do sljedećeg čitanja, pojačaj svoju JAKOST! <3
Tvoja,
štreberica Bety
