Ukoliko si nov/a na ovim stranicama, moja je praksa sjedenje sama sa sobom. Sjedenje sa svojim mislima, emocijama… i sa svojim Srcem. Neki to zovu meditacija, ja to zovem bivanje i svaki dan dok tako sjedim sat ili dva, malo pročešljam svoju dušu (a i svoj ego). Nedavno sam imala jedno od najboljih i najagresivnijih meditacijskih iskustava ikad: Sjedila sam u izravnom bivanju sa svojim vlastitim, strašnim i grlatim unutarnjim kritičarom. Isusek, al´ je imao dugu listu za vrijeđanje! I nije štedio ni volumena, ni jeke, a ni kreativnosti.
Dakle, sjedim. Sjedim s tim glasnim kritičarom. Čak ne želim ni personalizirati ovo iskustvo. Sjedim s mislima punima mržnje. Mislima punima osude. Mislima spremnim da ruše svjetove. Sjedim s najružnijim vokabularom ikad upućenim ljudskom biću. S metcima čiste mržnje i prijezira.
I to vlastitim.
To sam zaboravila natipkati.
Sjedim s VLASTITIM mislima mržnje. Sve što sam ikad potajno i podsvjesno šaptala sebi na uho, sva samokritika, svi strahovi, sve čime sam se ikad kočila i držala malenom. Slušam te misli, gutam slinu, mreškam se i trzam na trenutke i podsjećam se svjesno da su to samo misli prošlosti. Pokupljene, nepropitane, posvojene misli neke druge, prošle ja. Misli povrijeđenog dijela mene. Misli prošlosti. Misli koje samo izlaze da bi i njih netko volio.
Većinu ovih misli bih se zgrozila čuti od drugih. Iskreno, ne znam što bi me danas moglo izvrijeđati – što god ikome padne na pamet, vjeruj mi, sve sam to već čula. I to od sebe. U svojoj glavi. Od ružna si k´o svinja i ne vrijediš ni prebijene pare, do što si misliš tko si ti? I nema šanse da ćeš uspjeti.
Ono što je bilo drugačije u ovom iskustvu je to da sam sada ustvari bila otvorena čuti ih SVE.
Ako ikada budeš u prilici sjesti i zavoljeti svaki od svojih metaka mržnje, budi uvjerena u ovo: činjenica da si u stanju bez problema sjediti s njima u neprekinutoj ´meditaciji´ dokazuje da si neprobojna. Metci mržnje su samo ćorci. Ne treba ti oklop, ne treba ti zaštitni prsluk. Ne trebaš podizati nikakve obrambene zidine, niti nabavljati municiju. To je lažni rat. To je samo prilika za voljeti sve ono što te ikad kočilo i koči.
Davno prije sam čula nešto u stilu: Kada bismo govorili sve naše misli na glas, završili bi svi u ludnici. Stvarno nekad znamo biti čisti kreteni prema sebi samima. I to je isto u redu. Neka te misli izlaze. Ti si svejedno puno više od misli. Ti si neprobojno polje čiste ljubavi i ljepote.
Volim te,
Elizabeta <3
One Response
Hvala Ivana! <3