Savršeno jutro. Zagrljeni jastuk mekan poput sovina paperja na glavi. Jutarnji zvuk ispunjava prostor onom mlinom Prirode koja se budi. ´Bit će ovo izvrstan dan! ´, pomišljam dok podižem roletne kao da slažem puzzle: Hoće li i ovaj djelić otkrivenoga dana odgovarati igri koja je upravo započela? Namotaj po namotaj, zahvaljujem na pruženoj ljepoti.
Nakon zahvaljivanja, valja i ´službeno´ započeti dan. Iako je već započeo. Sam od sebe. Bez mog uplitanja. Valja, dakle, samo zakoračiti u njega. Dati opet značaj akciji. Praviti se da je ono što radim važnije od onog tko sam. Na trenutak samo. To ne škodi, zar ne? Ta smjena obično počinje u trenutku kad mi ruka takne zaslon mobitela…
Prvo učitavanje – neuspješno. Izvan mreže ste. Joj, da, samo da isključim zrakoplovni način i ovisnički dio ponašanja može početi. Čekaj, čekaj… Izvan mreže sam… Veza nije moguća…
Fascinira me kako lako mogu isključiti mobitel sa zrakoplovnog načina, a sebe tim činom uključiti na isti. Pa ne funkcioniramo li i mi kao mobiteli? Evo nas tu, na ovoj Planeti, obavijeni svim tim mrežnim nevidljivim valovima, plivamo u digitalnom toku, dišemo zrak prepun informacija, doslovno, fizički dijelimo prostor sa samim internetom, živimo unutar polja svog dostupnog znanja, svih informacija, svih mogućnosti… Savršeni smo uređaji za hvatanje signala. I sa savršenim aplikacijama za pretraživanje. Samo smo, eto, na zrakoplovnom modu. Kažu – bolje tako, da ne zračimo.
I nije li ustvari bežični Internet odlična usporedba za… sve? Novca ima koliko je i zraka. Zdravlja ima koliko je i zraka. Kvalitetnih odnosa ima koliko je i zraka… Svega što želimo ima koliko je i zraka… Samo smo mi na zrako-plovnom modu. ´Ne spojeni´. Opet – da slučajno ne zračimo.
A kad bi spustio svoj zrako-plovni mod? Spustio svoj zid, svoj otpor prema životu i samo bio spojen? Znaš li na što bi se spojio? Da, upravo tako – spojio bi se na sve te informacije, svo to znanje, sav potencijal, svu ljepotu. Spojio bi se na eter svih mogućnosti. I ne brini, ne bi eksplodirao od ljubavi i znanja :D. Vidiš, mi smo ljudi, kad si to dozvolimo, i protočni poput mobitela. Posjeduje li mobitel svo znanje interneta? Ne. On je samo aparat koji može lako, brzo i vješto, njemu pristupiti. Samo pristupiti. Ništa više. ( Ništa više ni ne treba raditi!)
Štogod ti treba sve ti je dostupno. Čak i kad ti je potrebno fizičko punjenje, i tu se živi od ´zraka´ :D.
Kako onda princip koji nam je u metafori jasan i blizak iskoristiti i u životu? Evo nekoliko pitanja da te potaknu u dobrom smjeru:
Što pretražuješ svojim životom?
Koliko si koristan aparat Izvoru?
Koja je tvoja tražilica? Omiljena aplikacija, ako hoćeš? 😀 Kako dolaziš do znanja? Kroz igru, meditaciju, disanje, odmor…?
Tko te, što te blokira? Kada? Zašto?
(…)
Nedavno sam primila prelijepi kompliment o sadržaju ovog bloga. Uz naravno, dodan upit: Odkud ti sve to dođe? Uvijek se nasmijem i odgovorim: Iz Izvora. Ovakav biblijski odgovor ponekad zbuni ljude. Istina je da – ne znam. Ne znam kako bih dostojno nazvala, opisala to polje ljepote, ljubavi i mira koje nam je dostupno. Znam se spojiti. To znam. Kojim će sadržajem, kojim znanjem, informacijama to izroditi – ne znam. I ne zanima me. Znam da neću biti na zrako-plovnom modu, dok zrakom kola obilje života. Doslovno svima nama pred nosom. Znam da nisam bitna ja. Hej, ja sam tu samo da primam signal, koristim životu i s vremena na vrijeme, podignem pokoju roletnu i divim se danu. Znam da nisam to znanje, ali da do njega itekako lako mogu doći. Kao što znam i da ga ima u svačijem srcu, duhu i duši. Instinkt, pa čak i onaj za prelistavanjem gore i dolje, je initegriran u tu igru. Znam i da nam je ponekad lakše skroz se isključiti od svega. Da, lako – Prelako!
Pređi prstom gore. Pređi prstom dolje. Malo listaj lijevo, pa malo sada desno. Listaj, listaj, listaj. Blokiraj vijesti od ovoga. Listaj listaj, listaj, listaj… Ovo ne, ovo da…
Istina je da je puno, puno lakše živjeti svrhovito, biti koristan životu, emitirati, zračiti cijelim svojim duhom… I zato se ne boj rasta i promjene! Prirodno je da dozvoljavaš promjenu dok surfaš životom.
Do sljedećeg čitanja, nekoliko predivnih jutara ostavi sebično za sebe, kako bi se cijeli tvoj sustav na miru ažurirao.
Voli te tvoja, zračna,
Bety <3
5 Responses
divan tekst.
Hvala ti lemonpi! 😀
Vaaaau predivan tekst! 🙂 Odmah se poletnije i prozračnije osjećam! 😀
Hvala ti Ivana! <3 Heh, moram priznati da sam, zbog ovog tvog komentara, išla još jednom pročitati tekst. Potajno. I pod nastavom. :D. Stvarno sam se i ja nakon čitanja osjećala poletnije i prozračnije! (Ono kad testiraš vlastiti post! ) Šaljem zagrljaje! :*
Poznato mi to! XD Odličan je! <3