Zamisli da si na najvećem stadionu svijeta i da upravo izlaziš odigrati najveću utakmicu svog života. Srce ti tuče, u glavi ti se vrzmaju svakakve misli, osjećaš se kao da nisi u svom tijelu. Pritisak koji si stavio na sebe je velik. Slušaš desetke tisuća ljudi kako uzvikuje tvoj ime. Slušaš i desetke tisuća protivnika kako ti viču: Buuu!. I to samo u tvojoj glavi. Na igralištu ih je bar još stostruko. Pritisak je sve veći. Zvuk zviždaljke i adrenalinski ulijećeš u polje. Ostavljaš pritisak i posvećuješ se onome što najbolje znaš: Igri.
Dok igraš, ne misliš niti na jedan uzvik podrške ili pokude, ne misliš ni o čemu, glava ti je prazna, tijelo u pokretu, svaka tvoja stanica je u igri. Hoćeš li pobijediti ili izgubiti sada nije ni važno. Ti bivaš ono za što si stvoren i utreniran da budeš. Čisti tijek.
A sav je pritisak ostao na klupi, izvan polja.
Gotovo je nepojmljivo da je svatko od nas u stanju staviti si stadionske pritiske na ono što volimo raditi. To mi se neće isplatiti. To nema smisla. Imam obitelj koja dolazi na prvo mjesto. Ovo je sebično od mene… Stavljamo si pritisak, a sve što želimo je samo da igramo. Samo da bivamo tko jesmo. Da se bavimo onime u čemu nam srce i um igraju kao jedno. Samo da malo, bar na kratko, duboko udahnemo i zaboravimo na sav taj pritisak, bivajući – mi.
Kad streseš vlastiti pritisak s ramena i otisneš se igrati kako ti srce želi, vjeruj mi imat ćeš puuuno gledatelja. Međutim, oni su samo to – gledatelji. Nitko od njih nije na tvom polju, u tvom stadionu. Onaj koji nije u tvom tijelu i nije ti trener ili u timu podrške, zapamti da je samo gledatelj. Ne zna koliko si trenirao, ne zna koliko si se trudio, ne zna tvoje želje ni tvoje snove. Samo promatra. Da si gladijator, ili se u bilo kojem ringu boriš za svoj život, zar bi se osvrtao na tuđe komentare? Eh, trebao ga je lupiti malo više lijevo! Jao kako nema pojma! Jel´ nije mogao obući neku drugu odjeću? Kakva mu je to frizura? I tako u nedogled. Gledatelj nije u ringu. Nije na polju stadiona. Kada se boriš za svoj život i kada živiš svoju igru, ostavi gledatelje da uživaju kako god im to odgovara. Ti budi ti. I igraj. Lupaj loptu. Pleši. Slikaj. Diši. Tipkaj. Najbolja igra tek počinje kada streseš pritisak s ramena.
Pritisak nije velik. Igra je velika.
Volim te,
Elizabeta
