Gledam ispis telefonskih poziva i iskorištenog podatkovnog prometa. Nabrojan je svaki poziv i svaki upload. Koga sam, koliko dugo zvala, na kojim sam stranicama bila… Sve. Gledam taj ispis i razmišljam o tome kako ja to trošim svoje dane.
Rijetki znaju da sam prije godinu dana odlučila napustiti društvene mreže. Uvidjela sam ovisničke obrasce u svom ponašanju i odlučila tome stati na kraj. Dugo sam se prije toga osjećala kao da me netko kontrolira. Da budem točnija – osjećala sam se kao da netko kontrolira moje vrijeme. Ne znam kako ti gledaš na vrijeme, meni je to jedan ogromni resurs (svake osobe!) i izuzetno ga cijenim. Gotovo sam ga izjednačila s poštovanjem. A ako sam išta naučila u tom karatenskom periodu to je da se danas se svi bore za tvoju pažnju. Ne za tebe. Za tvoju pažnju. Bore se za onaj dio tebe koji kupuje, konzumira, usisava, traži, traga a ne nalazi… Bore se za onaj dio tebe kojemu ništa i nikad nije dosta.
Osvjestivši si ovo, danas sam uhvatila samu sebe kako se po stoti put hvatam za mobitel i provjeravam (nepotrebno) poštu, blog, društvene mreže… Raspištoljiš se tako usput pa kreneš googlati i što te usput zanima. Kada završiš s onim što te zanima, kreneš googlati i ono što te ne zanima…
U najboljem mogućem trenu sam se sjetila svog Izvoda. Iskreno sam se zapitala: Da imam uz sebe osobu koja mi u danu, tjednu, mjesecu, godini sitničavo broji koliko i koju aktivnost radim, koliko bi mi bačenog vremena i potencijala nabrojala?
Uuuuu moćnog li pitanja! Koliko li samo vremena i potencijala bacam u danu? Odgovor koji sam si računski slagala u glavi me je šokirao: Što ako se u danu skupi ( a sigurno se skupi i više!) nekih satak vremena na potezanje za mobitelom i spontano, nepotrebno izbezumljivanje online sadržajem? Sat. Vremena.
Evo zašto me je ovo šokiralo: Kao netko tko godinama daje instrukcije i tko je mentor, sjetila sam se koliko toga je moguće napraviti u sat vremena. I sjetila sam se koliko lako ´potjeram´, motiviram, nagovorim drugu osobu da riješi još jedan zadatak, ponovi još jednom dosadnu teoriju, još samo jednom vjeruje sebi i ´spusti se´ u Tijelo, još samo jednom napravimo vježbu skupa… Još samo jednom (…). I tako 60 puta u sat vremena.
Može li onda moj Izvod svakodnevno izgledati ovako:
- napisan JOŠ SAMO JEDAN redak – x puta
- odmeditirana JOŠ SAMO JEDNA minuta više- x puta
- objavljen JOŠ SAMO JEDAN post – x puta
- ostvarena JOŠ SAMO JEDNA suradnja – x puta
- snimljen JOŠ SAMO JEDAN video – x puta
- …
Može. I to tako što ću iskoristiti sljedeću logiku: Ako mogu druge bodriti u životu, mogu i sebe. Ako mogu drugima davati vrhunske instrukcije, mogu ih dati i sebi. Ako mogu biti strpljiva, puna ljubavi i podrške i vjere u tuđe snove, mogu to sve biti i za sebe. Minut po minut. Sat po sat. Ispis po ispis.
Ono što znam je da sam se tek u svojoj godini bez društvenih mreža istinski i prirodno posvetila sebi i postigla najveće pomake u punini života. Tek sam se tada mogla pozabaviti svojim traumama i željom za životom. Tek sam tada zagrebala ispod površne i ´sjela´si u Srce. Tek kada mi ništa nije odvraćalo pozornost…
Što ako bi sa svog Ispisa skinula nešto drugo, ne nužno on-line radnje? (Možda ti je virtualni svijet posao ili si zdravo ovladala njime, ne on tobom) Što ako bi s Ispisa skinula odnose koji od tebe zahtjevaju određene aktivnosti poput:
- Tri sata tračanja? Ne hvala. U 3h stane bar 240 još-samo-jednom radnji
- Preokretanje cijelog svog dana da bi ugodila ljudima kojima nije ni stalo do mene? Ne hvala. Radije ću trčati.
- Prodavanje zjaka (sa/bez alkohola). Ne, hvala. Mogla bih si srediti budžet i financije za ovaj tjedan.
- Trčanje za osobom kojoj nije stalo do tebe? Ne, hvala. Posvetit ću to vrijeme sebi.
- …
Oooooo nakupi se bačenog vremena!
Budi svoj motivator. Boljeg nećeš naći. Budi ta! Budi ta koja će sebe usmjeravati. Svojim vremenom i potencijalom upravljati. Sjediti strpljivo kraj sebe i ohrabrivati se kad ti je najteže i kad misliš da ne znaš, ne možeš i da nema izlaza. Budi puna ljubavi i podrške za sebe. Ponekad i zagrmi, ako je potrebno. JOŠ SAMO JEDNOM nagovori sebe na neku malenu akciju. Ti imaš tu Snagu. Vjeruj mi da ti nijedno NE neće oduzeti tu Snagu. Nikad ti ništa neće nedostajati, jer ne dijeliš više svoju pažnju. Daješ poštovanje sebi. A daješ ga iz Snage. A kada ti Snaga vodi Ispise… Odabire same uspjehe.
Zanimljivo je kako dok govorimo nečemu NE, prestrašeno mislimo da je to KRAJ. FIN. THE END. A ne znamo za što smo se tek otvorili. Ni ne vidimo što sve možemo dobiti. Ne vidimo kakve sve odnose možemo izgraditi, koliko obilje možemo kreirati, kako možemo na druge utjecati…
SVAKA STAVKA IZVODA JE BINARNA. Jedno isključuje drugo. 0 ili 1. Biraj! Ono što ti rijetko tko kaže je da moraš reći mnoštvo NE-ova, da bi prirodno govorila DA onoj još-samo-jednom ljepoti od života.
P.S. Samo da znaš. da je ovaj post ponajprije bio ´istipkan´na papiru. Kao u dobra stara, romantična vremena. To je bilo moguće jer sam isključila mobitel i otišla raditi ono što me veseli. I tako će od sada na dalje biti. Zašto? Jer…
Ja sam ta koja si broji vrijeme.
I ja sam ta koja ga kroji.
Iz sve svoje Snage i uz more poštovanja prema tebi, tvom vremenu i potenciju hvala ti na čitanju!
Volim te,
Elizabeta
