Bi li povjerovala nekome da ti ispriča kako je putovao kroz vrijeme? I kako je za ovu sadašnjost vezan samo srebrnom niti?
Nisam još došla do zaključka vjerujem li slučajnom prolazniku na riječ ili ne, iako je vrlo detaljno i živahno opisivao svoju pojavu na zagrebačkom glavnom kolodvoru 1961. i 1982. godine. U svakom slučaju, ovaj zanimljivi razgovor s još zanimljivijim turistom, poveo nas je od priče o objektivima i fotografiji do blaćenja zloglasnog boga vremena – boga Krona, pa i do tog putovanja kroz vrijeme.
„Bog Kron najviše ne voli nas fotografe, a najveća je prijetnja svakom čovjeku“, izjavio je slučajni prolaznik.
„Najomraženiji je od svih bogova“, zaključio je sebi u bradu.
I da, ovo je bio jedan od onih razgovora u kojem ste više slušač. Znate ono kada netko sam od sebe samo priča bez obzira na vašu uključenost u temu? Uvjerila sam samu sebe da nema čestu priliku pričati o onome to ga istinski zanima, pa sam odlučila uljudno ga saslušati. – Još jedna anomalija ovog razgovora.
Kada sam osjetila da u razgovoru više ne sudjelujem, odlučila sam pozdraviti gospodina i vrlo brzo sam se našla u svom domu.
Tijekom istog dana nisam davala previše pozornosti ovom razgovoru. Nakon večere, upalila sam laptop i odlučila, netipično, surfati internetom i naravno, zadržala se na youtubeu. Dobri stari isječci Prijatelja. Čisti smijeh i komad djetinjstva u jednom. Prebacujući s videa na video, s linka na link, osjetila sam kako netko samo prolazi kraj mene. Protrnula sam i jasno čula: „Gubiš vrijeme!“.
Koji hladan tuš.
Osjećala sam se kao da mi netko krade desetljeća i desetljeća vremena od života, a sam objekt moje pozornosti je bio lišen svakog smisla.
„Glupi bog Kron!“, pomislila sam u sebi i čak se nasmijala sjetivši se prijašnjeg razgovora. Odložila sa laptop i ostala u istoj poziciji razmišljajući gdje sam već prije imala ovakve bliske susrete s tim istim, zloglasnim bogom?
Na faksu, u vezama… Uh, sjećam ih se jasno. Osjećaj besmislenosti onoga što radiš. Fascinirana sam kako mi u nekim aktivnostima vrijeme gotovo stoji, a kako za neke druge, pak, osjećam da mi oduzimaju najbolje vrijeme mog života.
To je i poanta ovog posta. (Ne teoretiziranje o putovanjima kroz vrijeme ili prošlim životima – o tome doista ne znam ništa) Ako si ikada doživjela ovaj jezivi osjećaj da ti ono što radiš krade vrijeme, možeš li si osvijestiti što je to točno bilo? I, možda još važnije, znaš li što je to, koji su to ljudi, koje situacije, koje aktivnosti i mjesta u kojima ti vrijeme stoji?
Poprilično sam sigurna da je njima bog Kron samo slabić. Tamo si mu nedodirljiva.
Puno ljudi traga za smislom života, ne gledajući da se skriva u trenucima koji su ti pred nosom. Ako si većinu vremena uključen u radnje koje su besmislene, pogodi što? Osjećat ćeš se besmisleno. Prioretiziraš li si život oko onoga u čemu osjetiš smisao (u najmanjim trenucima) postepeno ćeš dobijati sve jači i jači osjećaj osobnog smisla u životu. Što bi značilo da ovaj glupi bog Kron i to njegovo blesavo šunjanje i prepadanje ima itekako svoju svrhu. Bogovski je zadatak lupati tebe u stražnjicu.
Do sljedećeg posta, odoh se izgubiti u nečemu od čega ne čujem tik-tak u pozadini mog mozga – pa i po cijenu ne gledanja Prijatelja. Sve sam više sigurna da sam sama sebi veći prijatelj kada si darujem – smisao. <3
Volim te,
Elizabeta
