Ne čekaj.

Ego igra br. 38 475 304 3409: ČEKANJE.

Kada te potjera ići na wc, ne samo da ne sumnjaš u taj znak svog tijela, već se brže bolje upogoniš, razriješiš svaku društvenu okupaciju, sve trenutne brige ostaviš po strani i gle čuda – djeluješ po vlastitoj usklađenosti i nagonu. Za dozu smijeha, kaže se: Olakšaš si dušu.

Naša duša, očito, šalje svakakve nagone. 😉

Tijelo na sličnom principu osjeti i svoju pravu svrhu. Koliko li si samo puta dobio točan osjećaj onoga što želiš napraviti, jaki poriv da odjednom, iz vedra neba, napišeš nešto, nazoveš nekoga, odeš prošetati (…) i jednostavno, umjesto toga odlučio: ČEKATI.

Čekati. Stisnuti još malo. To ćeš kasnije. Izdržat ćeš. ´ Još samo da skupim xx svotu novca. Izdržat ću. Još samo da malo otopli, pa da krenem trčati. Strpit ću se. Još samo da… Još samo da…´

Čekanje je najslađa od svih igara Ega.

´Nemoj sada, nije savršen trenutak. Nemoj još, čekaj novi design. Nemoj tako na preskokce, čekaj da se nareda nekoliko kvalitetnih tekstova. Nemoj sada, idi prvo odmeditiraj. Nemoj sada meditirati, čekaj da svi odu iz stana. Nemoj sada. Čekaj. Gdje se žuriš. Čekaj. – Igra se moj Ego s mojim pisanjem i tijekom.

Dok nisam pohvatala o kojoj je Igri ovaj put riječ, dobro me je vrtio u krug.

Staviš samom sebi povez na oči i igraš se Magarca. Divna duhovna igra.

Sada kad sam bar duboko svjesna ove Igre, igram se i ja. Ukoliko niste čuli za famozno pravilo od 5 sekundi, evo super-kratko objašnjenje: Od prve misli, ideje koja ti sleti u glavu postoji mentalni prozor od 5 sekundi za aktivaciju toga u djelo. Svjetski poznata Mel Robbins o ovome govori u njenim knjigama, videima, člancima… Ona inače promiče jedan divan stav o motivaciji, kojemu sam i ja osobno vična, a to je da je motivacija – sranje. Najjednostavnije (ne najlakše!) rješenje za ovaj mentalni prostor aktivacije samog sebe je, prema njoj,  pravilo od 5 sekundi. U trenu dok posumnjaš u sebe, želiš poklopiti budilicu i vratiti se u krevet, odgoditi štrebanje za ispit ili ti se nešto ne da, izbroj si od 5 do 1 u glavi i samo kreni. Znači, upitaj se: Što sad moram/želim? (a svi znamo što je to u određenom trenutku), 5, 4, 3, 2, 1 – i kreni. Ovo 5,4,3,2,1 presiječe cijeli proces analiziranja i prerazmišljanja koji te koči od djelovanja. Pokušaj koji put, vježba je vrlo efektna jer zaobilazi cijeli proces motivacije i stavlja te u rezultat motivacije (djelovanje).

Nakon ovog super-kratkog objašnjena – vraćam se na moje igranje. Spojila sam si ovo zlatno pravilo od 5 sekundi, i akronim skriven u naslovu posta – famozna riječ od, gle podudarnosti, 5 slova – ČEKAJ. Od danas mi to ČEKAJ, koje povremeno naređujem sama sebi, ima ovo značenje: (slobodno za sebe ispuni praznu crtu)

Čekaj!

Ego

Kaže,

A

Ja _________( i kreni s tim!)

U ovih mojih 5 sekundi i 5 slova stalo je i osvješćivanje sljedećeg; Ja, ovog trena, imam nagon za stvaranjem, kretanjem, bivanjem (…); Ovo se samo moj ego igra, što je, kao i do sada, uvijek u redu i; Ja svejedno mogu opaliti igrati se na svoj kreativni način.

Možda jednom, kada samog sebe uhvatiš da čekaš nešto od života, odlučiš – ne čekati. Iz iskustva znam da nije lako biti u toj sumornoj, kiseloj, stresnoj energiji čekanja, dok ti Duša skače od sreće, ideja, impulsa, inspiracije i kreiranja. Ustvari,

Najteže je biti u stresnoj energiji čekanja, dok ti Duša skače od sreće, ideja, impulsa, inspiracije i kreiranja.

Do sljedećeg čitanja, što više NE ČEKAJ. Umjesto toga, olakšaj si Dušu. 😉

Voli te tvoja,

Elizabeta <3