Nadam se da neću uspjeti u ovome.
Viziju ovog bloga i sadržaj koji se iz mene sada već nezaustavljivo izlijeva, nosim dugo u srcu. Ono čime sam samu sebe zarobila je nevidljivi kavez perfekcionizma. Nevidljivi kavez nedovoljnosti. “Ovo je nešto posebno, nemoj slučajno zabrljati!”, ego se šulja s pohvalama… U prošlosti sam mu znala ponekad pobjeći. U zadnjih godinu dana – nikako. Sada, otvorivši se potpunoj vjeri u sebe, misli koje me oslobađaju tog kaveza su: “Nadam se da neću uspjeti. Nadam se da ću zabrljati. Nadam se da ću pasti. “
Ukoliko si me do sada pratila na kanalu Bjutilogije (bilo putem bloga, fb stranice, youtube kanala, instagrama) onda znaš da je riječ o projektu u kojem NISAM USPJELA. Bar ne prema “razumnim” parametrima. Onim mjerljivim. Parametrima poput: broja pretplaćenih ljudi, zarade, utjecaja, suradnji, biznisa itd. Dvije godine rada – uzalud. TOTALNI PROMAŠAJ!
Također, totalno sam promašila i svaku svoju vezu. O ovome bih mogla napisati knjiga i knjiga (vjerojatno jednog dana i hoću!), a kako ovaj post nije dovoljno dug za sve moje neuspjehe u vezama, znaj da su bili grandiozni! TOTALKE! Zez do zeza!
I nemoj slučajno misliti da sam toliko naučila iz svega pa sada više nikad ne griješim. A ne, ne, ne! Na dnevnoj sam bazi u stanju napraviti toliko promašaja- od ne slušanja vlastite intuicije i ishitrenosti do osuđivanja sebe, drugih i ne voljenja sebe- da se ponekad divim sama sebi.
U čemu je sada razlika, pitaš se? ( Vjerojatno ovdje nisam uspjela niti u čitanju tvojih misli 🙂 ) Razlika je u tome što sada obožavam privilegiju neuspjeha.
Neuspjeh je privilegija. Možeš li omotati svoje misli oko toga?
[Disclaimer: Ovo je dio posta gdje stvari postaju iskrene, filozofske i duhovne. Ako je to tvoja šalica čaja, nastavi s čitanjem.]
Ono što znam u srcu je da smo došli na ovu prelijepu Planetu po iskustva. Nismo tijelo koje ima dušu. Obratno je – duša smo koja ima tijelo. (Usput, to je jedino što ustvari IMAMO u ovom životu ;)). Tijelo je tu zbog iskustva života. Iskustvo uključuje mnoge procese: kemijske, biološke, fizičke, društvene, duhovne, tehničke (…). Ti procesi, voljeli mi to ili ne, uključuju neuspjehe.
I koje li privilegije! Koje li privilegije živjeti baš ovaj život! Živjeti baš ove neuspjehe! Dozvoliti tijelu da nesmetano radi ono što najbolje i prirodno zna – da biva proces. TI NISI SVOJE TIJELO. TI NISI U NIKAKVOM PROCESU. Ti si tu da se skloniš s puta životu. To znači dozvoliti tijelu da griješi. To znači dozvoliti tijelu da uči. To znači voljeti svaki neuspjeh tijela, dozvoliti svaki promašaj. To znači… Zaljubiti se u svaki pad…
Nadam se da neću uspjeti.
Nadam se će ono što sam zamislila za ovaj blog biti totalni promašaj. Samo tako mogu dopustiti da se događa i razvija nešto milijun puta bolje od onog što je moj mozak zamislio. Toliko se nadam da neću uspjeti jer znam da će ti to dati dozvolu da i ti obožavaš svoje neuspjehe. To je ovdje dozvoljeno. Usput, na blogu ćeš naći tisuću i jednu gramatičku grešku, vrlo lošu strategiju marketinga, neke čudne piksele i tko zna što sve ne. Uz sve tehničke neuspjehe, na blogu ćeš naći i čitati pravu osobu.
Nadam se i da ću na sljedećem spoju skroz i sve zabrljati – tako da me osoba upozna onakvom kakva jesam, ne nekom dotjeranom, zaljubi-se-u-lažnu-mene curom. Nadam se i da ću doživjeti sto i jedan neugodnjak – nadam se da ću se obrukati na pozornici. Samo tako mogu znati da je jedina pozornica na kojoj stojim, pozornica srca. Ma nadam se da ću se osramotit pred cijelim svijetom. Samo tako mogu znati da sam ja cijeli svijet. Nadam se da neću dovršiti započetu knjigu. Samo tako mogu znati o čemu doista želim pisati. Nadam se da te neću uspjeti naučiti savjetima kako živjeti život u punini… Samo tako te mogu osnažiti da živiš život u svoj svojoj ljepoti.
Uh, nadam se da neću uspjeti u svemu što sam zacrtala. Znam da dok razmišljam o zacrtanom, sprječavam nešto beskonačno ljepše da zaživi. Znaj da…
Ovaj život nikad neće biti savršen.
Nije za to osmišljen. Čemu se onda bezglavo izobličavati lažnom privolom uspjeha? Uspjeha koji vjerojatno nije ni tvoja definicija uspjeha… Čemu se onda bezglavo izobličavati lažnom privolom nečeg što su ti drugi servirali kao uspjeh? Draga moja, griješi! Što prije! Što glasnije! Griješi u vezama koje te ne podržavaju! Griješi u poslovima koje ne želiš raditi. Griješi u svim svojim nametnutim očekivanjima. Slobodna je ona koja je u potpunom poravnanju s činjenicom da će griješiti. Ajme slobode! Sloboda zvana: Nikad neću biti savršena žena, pa što? Sloboda zvana: Nikad neću biti savršena majka, pa što? Sloboda zvana: Nikad neću biti savršena zaposlenica, pa što? Sloboda zvana: Nikada neću biti savršena niti-jedna-od-lažnih-uloga-kojoj-sam-povjerovala-da-sam-ja, PA ŠTO? Svaki će te neuspjeh voditi produbljenju tvoje veze sa samom sobom. Svaki će neuspjeh biti samo prečac do Tebe. Draga moja, nadam se da ćemo obje pasti, jer kada padamo, uvijek padamo naprijed.
I nadam se da sam totalno promašila ovu dobrodošlicu na novi blog. Samo te tako mogu pozvati na nešto puno, puno više…
Stoga, dobrodošla na blog! 🙂
Neizmjerno te voli tvoja nesavršena i stvarna,
