
Drago mi je…
Ja nisam ustvari Elizabeta,
Posjedujem elizabetost:
Maštovitost,
Bajkovitost,
Brzopletost,
Cjelovitost:
Profanost i
Svetost.
Ja nisam ustvari ni mala od inata
[Iako činim dobro i
Ne trpim sranja]:
Ja sam nitko i ništa –
A opet skroz svoja.
Ni skalar ni vektor, i
Potpun spektar boja.
Ja sam ti i
Ti si ja.
Ja sam i Golijat i David.
Odrazu ogledala nalik
I samo ogledalo.
Ja sam i pripovjedač
i ono što se
Pripovijedalo.
Drago mi je, ja nisam Elizabeta!
Tek sam skup osobnih afiniteta,
Mozaik autoportreta,
Rezultat sile elektromagneta.
Ja sam miris asfalta
tijekom ljetnje kiše.
Ja sam tamjan što sveti
i u nesvjest ruši.
Ne, ja nisam Duša u tijelu.
Ja sam tijelo u Duši.
Drago mi je!
Čudolovka,
Elizabeta Petersdorfer

Hvala ti što si tu!
Zajedno u čudolov!
